Tomislav Longinovic
Diwan
Eurozine
2004-10-05
Balkan u prevodu
Prevodjenje je tako daleko od sterilnog izjednaËavanja
dva mrtva jezika da je od svih knjiæevnih formi dobilo
specijalnu misiju praÊenja procesa starenja originalnog
jezika i porodjajnih bolova svog sopstvenog.
Walter Benjamin, "Zadatak prevodioca"
Kretati se izmedju dva jezika, Ëak i uz ograniËenja koje nalaæe
celovitost, znaËi osetiti skoro zbunjujuÊu sklonost ljudskog
duha ka slobodi.
George Steiner, "Nakon Vavilona"
/XML/infobox/translationbox.htmDa bi se primakao etiËkoj sklonosti ka slobodi pri ostvarenju znaËenja preko granica kultura, Steiner izvodi beg od identiteta kao diskurzivni nivo ograniËen jedinstvenim nacionalnim jezikom. Ova sloboda zami¼lja horizont prevodjenja koji odbija da kulturno drugo podvrgne Ëistoj mimici vlastitog identiteta izvedenoj lingvistiËkim pripitomljavanjem i domestikacijom. IduÊi za ovim horizontom slobode, prevodilac kultura prevazilazi Ëisti reËniËki prevod da bi efekat otudjenja uËinio vidljivim i da bi drugojakost stranog pro¼irio u mreæu moguÊih buduÊnosti.
Uloga transformisanja sirove materije druge kulture u vrednost sa poznatom formom se izvodi u sklopu projekcije svetskog poretka koji Êe tek da nastupi, u Evropi kao i drugim globalnim lokacijama. Ova vrsta rada zahteva da se prevodilac poistoveti sa ulogom srednjevekovnog alhemiËara okruæenog sve vi¼e fundamentalistiËkim narativima koji vladaju globalnom politiËkom scenom. U potrazi za zlatom slobode, ova nova alhemija okuplja lokalne forme identiteta da bi poveÊala vrednost onoga ¼to je procesom kulturne dominacije oznaËeno kao periferno, nazadno ili marginalno. Znanje steËeno prelaskom iz idioma dominantne kulture u stranu teritoriju, definisanu lingvistiËkom i etniËkom razlikom je nuæno tranzicioni fenomen, ali, ipak, fenomen koji moæe poljuljati originalnu moÊ monolingvalnog oslanjajuÊi se na zov slobode Steinerovog "ljudskog duha". Prevodilac kultura improvizuje svoje korake da bi zamislio ove nove forme znanja rodjene iz kontakta izmedju raznih oblika drugog koji se stalno menjaju u tekuÊoj borbi za politiËku dominaciju izmedju Sjedinjenih Dræava i nekolicine regionalnih sila koje se usudjuju da prkose njihovoj vojnoj nadmoÊi.
Tajna formula tog medju-kretanja stvara drugaËiju verziju globalizacije, sme¼tenu u razlikama koje se ne mogu lako prisvajati od strane narativa usmerenih ka profitu tekuÊe verzije civilizacijskog univerzalizma. Kretanje iz jedne kulture u drugu Ëesto ovaploti æelju za slobodom prouzrokovanu prevodjenjem, iako je rezultat najËe¼Êe politiËka igra dominacije i pokoravanja; nejednaka moÊ monolingvalnog konteksta sme¼tenog u kulturni dijalog je odgovorna za ovu vrstu prevoda u sluæbi moÊi. Kolonijalni i neokolonijalni projekti starih i modernih carstava, ukorenjeni u duhu misije i osvajanja, prisvajaju vrednost koju proizvodi prevodjenje kako bi unapredili svoju moÊ odræavajuÊi distancu izmedju carskog sopstva i kolonizovanog drugog. Umnoæavanje vrednosti originala postaje efektom te moÊi suoËene sa raznim naËinima otpora i neprevodivosti. Mutacije kolonizatorskog identiteta u lokalnu artikulaciju zahtevaju saradnju sve veÊih timova vojnih lingvista, struËnjaka za komunikaciju medju kulturama i medjunarodnih Ëarobnjaka za odnose s javno¼Êu Ëiji se posao sastoji od pripitomljavanja lokalnih razlika. Prodavanje kulturne vrednosti "na¼eg vlastitog" dominantnog identiteta kroz njegovo umnoæavanje raznim oblicima prevodjenja koristi se ne samo u reklamnoj industriji veÊ i od strane politiËkih i vojnih administracija ovog poslednjeg imperijskog naleta.
Od Balkana do "the Balkans"
Pri prevodu izvornog "Balkan" na engleski dolazi do neverovatne mnoæine "the Balkans", koja je paradoksalno bliæa istinskoj kulturnoj mnogostrukosti ovog regiona. Hibridnost koju evocira Balkan u prevodu je ujedno i stvarnost i horizont prema kojem Êe se sloæeni identiteti tog poluostrva kretati nakon ratova koji su okonËali Jugoslaviju. VeÊina lokalnih jezika ime regiona izraæava jedninom Balkan, reËju osmanlijsko-turskog porekla koja je postala neodredjenim samo-nazivom njenih stanovnika. Istovremeno simboliËki izvor Evrope zbog nasledja Stare GrËke i njena periferija prezirana jer joj se pripisuje endemska nazadnost i nasilje "Orijenta", u veÊini evropskih jezika Balkan je prevodjen kao mnoæina (italijanski: Gli Balcani; ¼panski: Los Balcanes; francuski: Les Balcanes, itd).
Ova mnoæina je simptom nesposobnosti Evrope i njenih prekoatlantskih produæetaka da simboliËki izraze svoj zami¼ljeni Juæni i IstoËni region kao suverenu teritoriju u jedinstvenoj imeniËkoj formi. Haos i nered zami¼ljen u simboliËkom domenu ove simboliËke teritorije ne dozvoljava imaginarnu viziju Balkana kao diskurzivne formacije nastale iz jedinstvenog imaginarnog izvora. Horizont koji otvara prevod jedinstvenog Balkana takodjer moæe da oslikava evropsku nelagodu u vezi sa heterogenom "etniËkom me¼avinom" teritorije koja se zami¼lja kao podloæna razmnoæavanju u sve manje jedinice znaËenja i identiteta ? veÊ posloviËnoj "balkanizaciji" u negativnom smislu. OvaploÊenje nerazvijenosti, nazadnosti i razjedinjenosti, Balkan se zami¼lja kao mnoæina jer proces istorijskog raspadanja i propadanja moæe izroditi samo prikaze krvi i uæasa. Ova gotiËka vizija opseda zapadnjaËku ma¼tu sve od kada su vampiri, vukodlaci i ve¼tice postali predstavnici etniËkog nasilja regiona u knjiæevnosti i na filmu. Ova sklonost nasilju je dominantni code u politici prevodjenja, koji Balkan predstavlja kao skladi¼te kontinenta za starine i uspomene i koja se proteæe preko vi¼e jezika, religija i kultura. Ako jedinstveni Balkan izraæava monomaniju odredjenog nacionalnog/(istiËkog) projekta, prevod otvara veÊ postojeÊu pluralnost moguÊih proæivljenih svetova u sklopu geografije poluostrva "krvoproliÊa i uæasa".
Mnogostrukost kretanja hibridnih identiteta je nepredvidivi nus-proizvod neravnomernih omera razmene izmedju moÊnih i slabih u globalnim zonama tekuÊih kulturnih susreta. Ove ovaploÊene izvedbe, Ëiji kulturni i lingvistiËki prelaz preko dvostrukosti ose dominacije/pokornosti dekonstrui¼e logiku totalnosti, skupa sa raznim oblicima lokalne prakse na Balkanu predstavljaju izazov i za nacionaliste i za globaliste. U prevodjenju kultura, novi entitet proizveden putem susreta znaËenja otvara nacionalni medjuprostor gde se pokretne kulture pojavljuju medju tekuÊim realnostima okarakterisanim globalnom ekonomskom nejednako¼Êu, etniËkim ratovanjem i terorizmom. NostalgiËna æelja za povratkom u univerzum nacionalnog sklada, u neku pred-vavilonsku imaginaciju je suoËena sa stvarno¼Êu izme¼tenja i kretanja preko granica, dok fragmentacija monolingvalnih konteksta stvara potencijal za udruæivanje medju izme¼tenim identitetima.
Potencijal za kulturne susrete koji podrivaju oseÊaj pripadanja naciji zahteva artikulacije identiteta izvan ograniËenja binarnosti globalno/lokalno. Hibridni rad prevodilaca kultura, onih koji stalno prelaze preko kulturnih granica i koji uæivaju u slobodi tog "medjuprostora" pruæa potrebni horizont za postajanje drugim preko jezika i kultura. Dok se mobilni univerzum novih znaËenja pojavljuje izmedju kultura u interakciji kao posledica tekuÊe destruktivne ekonomske globalizacije, etika prevodjenja kulture osporava dominantnu huntingtonovsku viziju neizbeænog globalnog sukoba izmedju suprotstavljenih civilizacija. Stoga aktivnost prevodilaca kulture nije ograniËena na novo polje akademskog izuËavanja posveÊenog kulturnom "medjuprostoru", nego se uvek bavi i dejstvenom dimenzijom svakodnevnog æivota izme¼tenih identiteta koji se nalaze u "stranim" lingvistiËkim zajednicama.
Tokom devedesetih godina pro¼log veka, biv¼a Jugoslavija je bila ovaploÊenje duha civilizacijskog sukoba kojeg najavljuje Huntington. Ovom su u velikoj meri pridoneli prevodi globalnih medija izvedeni iz njihove potrage za zadovoljavajuÊe pojednostavljenim politiËkim narativom. Ovaj dominantni prevod je sveo mnogostrukost znaËenja svojstvenu balkanskom originalu na slom Jugoslavije, na uzavrele strasti i iracionalno nasilje medju etniËkim skupinama podeljenim steËenim verskim razlikama. Ime Jugoslavije je postalo amblemom za celi region Balkana, jer je globalni pogled medija uËinio nejasnim sloæenosti stavljajuÊi u prvi plan priËe o plemenskoj mrænji i pozivajuÊi na vojnu akciju kako bi se smirili oni najmilitantniji. Ovakav prevod je toliko preovladavao globalnom vizijom Balkana da je nekako iskljuËio pluralnost regiona za Ëiju obnovu se navodno zalagao. Æeleo bih se pozvati na horizont drugaËijeg prevoda, koji predstavlja mnogostrukost balkanskih identiteta kao rezultat neprestanih stranih uplitanja da nagrade ili kazne dugu istorijsku povorku sloæenog tkanja etniËkih subjekata upletenih u svoja lokalna previranja. Ovaj horizont, zapostavljen od strane medijskog pogleda u potrazi za novim oblicima lokalnog nasilja daje sledeÊi neoËekivani okret: od politike prevodjenja ka prevodjenju politike.
Kosovo 9/11
Da bi se politiËki dogadjaji mogli prevesti jedni u druge, potrebno je razmotriti asimetrije reprezentacije i relativnu vrednost pripisanu njihovim znaËenjima u reËniku iza kojeg stoje globalni mediji. Poku¼aj da se srpski gubitak Kosova iz 1389. godine prevede sluæeÊi se ameriËkom traumom vezanom za Svetski trgovaËki centar iz 2001. godine tiËe se dva posve razliËita vremenska i prostorna diskursa Ëiji odnos onemoguÊava poznavanje politiËke stvarnosti oba mesta, iznoseÊi na videlo zajedniËku logiku temeljne kulturne traume. Upravo ovakvi dogadjaji teraju prevodioca kultura da radi, odbijajuÊi da se preda zadatom strate¼kom horizontu odredjenog kolektiviteta. Umesto toga, poziva se na horizont beskrajne odgovornosti koji ne stoji izvan politiËkih stvarnosti, nego ispred fantazije koja je u srcu same politike.
Ova su¼tinska fantazija Ëini stvarnost koju mi æivimo nizom dogadjaja kojim upravljaju politiËke hegemonije i njihove vizije globalnog univerzuma. Tu stvarnost normalizuje medijska priËa istorije, nacionalni subjekti istrenirani da prihvate dodatni nivo nesigurnosti u ime sigurnosti, da toleri¼u vojne invazije u ime ljudskih prava i da s rado¼Êu gledaju provodjenje nacionalnog interesa Sjedinjenih Dræava. Ova fantazma tolerantnog univerzuma je u samom srcu hegemonijskih narativa, a njoj se suprotstavlja etika prevodjenja kultura koja nastoji da predstavi ono ¼to je netolerantno u susretu jedne ili vi¼e kultura. Utopijski horizont mirnog globalnog suæivota koji se Ëinio ostvarivim nakon pada Berlinskog zida 1989. godine je sada dalji nego ikad. Zid se sru¼io prema istoku, ostavljajuÊi iza sebe ogromnu gomilu post-industrijskog kr¼a, sa neizbeænom najezdom lokalnih mafija i drugih, ili predatorskih, ili parazitskih oblika dru¼tvenog postojanja. Na Zapadu je ovo bio znak pobede, a strate¼ka vizija sukobljenih kulturnih sila pseudo-religijskog porekla naturalizovala je razlike da bi zamenila stari narativ o zlom Sovjetskom carstvu. Naravno, Huntnigtonova vizija globalnog sme¼ta Zapad pod vodstvom SAD-a u centar politiËke dominacije.
NeispriËani narativ ovog identiteta zamotanog u veo globalizacije odredjuje njegove mnogostruke kulturne druge kao objekte ili kulturne asimilacije ili iskljuËenja. Balkan je odigrao istu neodredjenu ulogu tokom ratova 1990-tih godina. Post-komunistiËki univerzum zapadnog dela Balkanskog poluostrva, takodje, je isticao sliËan povratak prirodnom zakonu kad su steËene verske razlike bile "nacionalizovane" u borbi protiv jugoslovenstva. Kako bi odredjena etniËka skupina ili religija uzimala vodjstvo, nacionalne priËe bi ostajale nezakomplikovane mno¼tvom identiteta koji se i dalje pojavljuju u post-nacionalnim susretima i prikazuju manje ratobornu verziju kulturnog susreta. Bolno stvaranje nacionalnih identiteta je opsedalo veÊinu nacionalnih elita od kada je prisustvo raznih carstava poËelo bledeti na Balkanu tokom devetnaestog veka. Balkanske nacije su bile primorane da ponovo izmisle svoje kulturno nasledje da bi dobile oseÊaj nacionalnog identiteta i prevazi¼le traumu zavisnosti i nerazvijenosti. Ovo je navodno podizalo njihov moral u borbama oslobodilaËkih ratova protiv raznih tipova dominacije, ali je u isto vreme postavljalo temelje za mnoga nacionalistiËka prisvajanja trauma Ëija su morbidna ponavljanja globalni mediji izabrali kao amblem regiona. Kosovski narativ Srba je jedan od najizraæenijih ponovnih iznalazaka pro¼le veliËine i ærtve u ime buduÊe osvete i oslobadjanja od osmanskog ropstva.
Herojski diskurs formulisan tokom 19. veka oko kosovskog entiteta je opsedao Srbe i nastaviÊe da ih opseda u buduÊnosti, iz razliËitih razloga: u godinama koje dolaze, Ha¼ki tribunal za ratne zloËine Êe odluËiti koji je bio stvarni domet osvete protiv kosovskih Albanaca. Prelomljen kroz srednjevekovnu prizmu kosovskog zaveta, rat protiv NATO-a iz 1999. godine je jo¼ jedan srpski poraz koji potvrdjuje "nebesku" fantazmu nacionalne pobede izraæenu od strane Milo¼eviÊa umesto Milo¼a: "Pobedili smo!" NacionalistiËki prevod ovog dogadjaja pokreÊe proroËanski horizont, jer veza izmedju smrti i vaskrsenja naroda (nebesko Kosovo) i stvarnosti æivota na toj teritoriji (zemaljsko Kosovo) postaje veza identiËnosti, radikalno spajajuÊi diskurzivnu formaciju i politiËki rezultat. Nebesa se pojavljuju kao imaginarno mesto gde smrt garantuje nastavak nacije i trajnost njene uspomene. Kolaps stvarnog u virtuelno Kosovo stvara fantazmatiËni prostor sa svim vrstama narativnih manipulacija od strane politiËkih vodja spremnih da ponovo otvore ovu veËno zagnojenu ranu povredjene mu¼kosti. NacionalistiËka ideologija Srba poigrava se Ëinjenicom da je svaki mu¼ki Ëlan zami¼ljene zajednice rodjen mrtav od Majke Srbije, posebno u smislu zami¼ljanja ishoda van ovog simboliËnog prostora konstruisanog pre rodjenja stvarnih æivih subjekata. Slobodan Milo¼eviÊ je poËinio politiËko samoubistvo kada se suprotstavio NATO-u, ponovo izvodeÊi legendarno delo Milo¼a ObiliÊa koji je ubio Sultana Murata na samoubilaËkoj misiji. Ovaj kontekst je bio neprevodiv Zapadnim medijima u potrazi za jo¼ krvavijim narativima na Balkanu, sve vreme praveÊi se za¼titnicima ugroæenih manjina i njihovih ljudskih prava i izmi¼ljajuÊi velike pojmove poput "etniËkog Ëi¼Ëenja" da bi opisali Balkan koji su nameravali spasiti.
Postojanje neprevodivih Ëvorova izmedju politiËki nejednakih kulturnih partnera stvara podredjene zajednice koje se nastoje sakriti i pobeÊi od bilo kakve æedji za znanjem, posebno ako se temelji na æelji za apsolutnom nacionalnom sigurno¼Êu. Ono ¼to je pripada odredjenoj naciji, poput ameriËke rane 9/11, zavija u bol novi imperijski identitet suoËen sa nasilnim oblicima neprevodivosti. Ti¼ina i tajnost svake kolektivne traume je zajedniËka nacionalnim subjektima raznih kultura, kao ¼to su Ground Zero i Kosovo postale ærtvenim lokacijama za ameriËku odnosno srpsku zajednicu oæalo¼Êenih. Jednakosti izmedju ovih hronotopa bola dvaju sasvim suprotnih nacija su simptomatiËne za zajedniËko evropsko nasledje zasnovano na principu pravde na osnovi osvete. Ti¼ine izvedene u tim traumatiËnim vremenima i prostorima napada na naciju su svedoci sloma poku¼aja da se drugo prevede kao drugo, a funkcioni¼u kao platno za projekciju medijskih fantazmi zla. Za dogadjaje iz neprijateljske kulture koji se te¼ko prevode se smatra da im nedostaje i smisla i znaËenja, jer bilo kakva agresija protiv SAD-a je shvaÊena kao a priori iracionalna.
Novi ameriËki nacionalizam, rodjen iz gubitka sigurnosti zbog islamistiËkog terorizma nakon bombardovanja Svetskog trgovaËkog centra u New Yorku 2001. godine, imao je za posledicu novi globalni rat protiv vi¼estrukih meta poredanih duæ "ose zla". Poput srpske elite, ameriËka elita je aktivirala kodeks herojske mu¼kosti radi dominacije nad onima koji predstavljaju pretnju njihovoj hegemoniji u mestima vezanim za simboliËnu su¼tinu nacionalnog identiteta. Dominantni srpski nacionalistiËki diskurs o Kosovu prevodi traumu izazvanu gubitkom suvereniteta islamskim osvajaËima 1389. godine kao poËetnu taËku civilizacijske osvete u korist slobode i pravde ovaploÊene i u pravoslavnoj veri i u ideji Evrope. AmeriËka trauma 9/11 i srpska trauma od pre ¼est vekova istiËu difuznog "orijentalizovanog" drugug koji preti poretku i sigurnosti samog æivota. Diskontinuitet izmedju modernih i srednjevekovnih poimanja vremena ove dve svete lokacije i ova dva traumatska dogadjaja proizlazi iz fantazme islamskog "orijentalizovanog" drugog.
Tamni identitet koji pruæa ovaj drugi i njegove zamene prizivaju izvornog poËinioca traume, jedinku koja skriva agresivnu su¼tinu kulture koju je najbolje ostaviti neprevedenom. Hegemonijski kulturni code koji deli dominantni ameriËki i periferni srpski politiËki diskurs nacionalizma ukorenjen je u evrocentriËnom pojmu kolektivnog identiteta kao posledice izvorne viktimizacije naroda predodredjenog za slavu. Eliminacija onih koji nas æele uni¼titi pre nego ¼to mi uni¼timo njih odredjuje reprezentaciju originalnog poËinioca nasilja ili kao islamistiËkog samoubilaËkog pilota/bombardera za Amerikance ili kao albanskog teroriste za Srbe. Ova izvorna su¼tina neprevodivosti, zami¼ljena kao sveprisutna mrænja i iracionalnost neprijatelja, stvara imaginarnu granicu Zapada za obe ove razliËite lingvistiËke i kulturne tradicije.
Ove jednakosti u traumatskoj su¼tini identiteta nakon Kosova i 9/11 stavljaju Amerikance i Srbe u poziciju Ëudne asimetrije moÊi, sa Amerikancima koji izvode svoju verziju globalne vojne dominacije u ratu protiv sablasnog teroristiËkog drugog, dok su ranije kaænjavali Srbe za njihove preterane strasti kada su bili suoËeni sa gubitkom teritorije i identiteta na Kosovu. Imperijska æelja da se napusti vlastita teritorija i da se pretvori u druge identitete kroz invaziju i kolonizaciju stranog ima za posledicu asimilaciju koja drugog izlaæe gubitku identiteta i konaËnom uni¼tenju. Nakon NATO kampanje protiv ostataka Jugoslavije 1999. godine, narcisistiËko prepoznavanje "vlastite" æelje u pokorenom drugom li¼ava tog drugog sliËnih zadovoljstava, unazadjuje njegove manje prevodive sloæenosti na poziciju ogledala ili ekrana u kojem subjekat sile razmatra svoj odraz.
Ovaj proces kulturne asimilacije je prisvojen u svrhu kolonijalnih projekata u kojima je drugi zarobljen zagrljajem koji njegovu drugost pretvara u projekciju kolonizatorove sile. Neprevodiva su¼tina razliËitosti je ostavljena agresiji, odbijanju i preziru, a dominantna sila poËinje liËiti onoj nad kojom vr¼i dominaciju. Sledstveno tome, kulturolo¼ki prevod izmedju Srbije i Amerike pruæa najmanje jednu nepodno¼ljivu politiËku jednakost: fantaziju Slobodana Milo¼eviÊa o suprotstavljanju islamskoj pretnji u Bosni i na Kosovu trenutno na globalnoj razini izvodi George W. Bush kroz invaziju Afganistana i Iraka.
Izvodjenje Balkana
Walter Benjamin zami¼lja specijalnu misiju za prevodjenje, diskurzivnu disciplinu koja se susreÊe sa granicom izmedju jezika i kultura, da upotpuni mozaik koji daje privid Reisenschprachea, Ëistog jezika koji se kreÊe prema celovitosti pred-vavilonskog univerzuma znaËenja. Prevodjenje kultura iznudi ovo kretanje ka celosti zami¼ljenoj u vidu proroËanskog horizonta onoga ¼to Êe tek uslediti na Balkanu, ali ne kao teritoriji starih etniËkih mrænji niti kao protektoratu globalne zajednice. Potraga za jednako¼Êu izmedju kulturnih pojmova podrazumeva oblik identiteta koji svaki pojedinaËni kontekst iskljuËuje da bi poluËio odgovarajuÊe razumevanje drugog. »in prevodjenja remeti i izvorno i strano da bi izvr¼io specijalnu misiju stvaranja novih prostora izmedju kultura.
Posebnost nacionalnih kulturnih idioma poremeÊena ovim prelaæenjem granice domaÊeg/stranog Ëesto ne pruæa prevod reË-za-reË, nego se koristi mehanizmom sliËnim metaforiËnom izme¼tanju dostupnom u semiotiËkom rasponu jednog jezika da bi objasnio nemoguÊnost potpunog izjednaËenja. NemoguÊa-ali-neophodna potraga za celovito¼Êu koju Steiner navodi u vidu slobode, a Benjamin u vidu specijalne misije prevodjenja zahteva beg od jedinstvenosti u mnogostrukost medju jezicima. Sloæenost ovog zadatka zavisi od nivoa znanja koji prevodilac postiæe kao subjekat koji ovaploti kontradikcije susreta izmedju dve ili vi¼e kultura. PovlaËenje novih semiotiËkih veza zahteva beg od obiËnog i oËiglednog i nepo¼tivanje zahteva za apsolutnom jednako¼Êu izmedju medjusobno stranih lingvistiËkih znakova. Istina prevodjenja se radja iz ove potrebe za begom od monolingvalinih kontekasta koji proizvode imaginarne su¼tine identiteta.
Hibridna priroda bikulturnih ili multikulturnih situacija nikada ne postavlja pitanje jednakosti jer ono ¼to se Ëini kao falinka prevoda je na poËetku ugradjeno u sam identitet povezivanja kultura. NemoguÊnost apsolutne istovetnosti u prevodu otvara horizont za novu izvedbu kulturnog identiteta u vidu procesa dinamiËne razmene izmedju semiotiËkih registara motivisanog ne-hijerarhijskom otvoreno¼Êu i kretanjima znaËenja i identiteta. Vizija divljeg evropskog identiteta otkrivenog na Balkanu od strane sve prisutnijeg oka medija sa Zapada je bila tu da bi izazvala i izvela novu vojnu formu civilizovanja krvoloËnih domorodaca, strategiju prisvojenu kroz istoriju od strane Evrope kroz njene interne i eksterne forme kolonizacije. TekuÊi naslednici biv¼e Jugoslavije kreÊu se od Slovenije koja postaje delom Evrope 2004. godine do Makedonije kojoj jo¼ uvek nije dopu¼teno da koristi svoje pravo ime. PolitiËki prevod Balkana pruæa ovu mnogostrukost izvedbi koja potkopava beznadeænu nostalgiju za imaginarnim skladom koji nikada i nije postojao. Otvaranje ovog horizonta kroz prevod Balkana kao mesta diskursa s ciljem preformulacije Evrope kao same ideje. Ako je stranost stranog zaista sme¼tena u srcu Evrope kao i u njenim prekoatlantskim produæecima, Balkan postaje amblem te stranosti koja Ëini identitet u modernom periodu.
Ovaj bol i strepnja od stalnog neuspeha prevodjenja izmedju Balkana i utopijske vizije Evrope proizlazi iz æelje za obiljem kulturnog sparivanja, za nedostiænom potpunom integracijom mno¼tva "Evropa". Razne teorije neprevodivosti se kreÊu izmedju ova dva horizonta; s jedne strane, imaginarne su¼tine identiteta koji pripada diskursu nacionalizma, a s druge, stalno pomerajuÊe zapadne granice upisane u horizont, u potpunosti integrisane Evrope. Imaginarna su¼tina identiteta projektuje viziju kulture koja odoleva oblicima prevodjenja nametnutim izvana da bi za¼titila lokalno i domorodaËko od uplitanja raznih tajnih manevara. Ovi simptomatiËni stavovi grade i internalizuju granice izvodeÊi oËajniËku formu politiËkog nacionalizma nevidljivosti i dalje implozije. Ipak, æedj za znanjem o Balkanu ne mora zavr¼iti otkrivanjem jednakosti koje su preru¼ene od strane lokalnih kultura kroz tajne rituale oko imaginarnih su¼tina identiteta. Ovaj mnogostruki i pluralni identitet-u-razlici koji proizvodi prevodilaËki Ëin premo¼Êavanja Êe nastaviti da osporava imaginarnu su¼tinu odredjene lingvistiËke, umjetniËke, kulturne i na kraju nacionalne forme pripadanja nadjene u prevodu izmedju Balkana i njegovih evropskih produæetaka.
Madison-Beograd, oktobar 2003