Na poziv organizatora, knjidjare "Castropola" iz Pule, koji je u suradnji i poticajem urednidjtva tj. urednika pulskoga djasopisa "Nova Istra" u kontekst 8. Sajma knjige u Istri uvrstio i program "Susret europskih djasopisa za knjidjevnost i kulturu", te osobito voditelja toga programa, knjidjevnika Borisa Biletidja, ujedno i glavnoga te odgovornog urednika "Nove Istre", prihvatili smo sudjelovati u radu skupa sa djirokom temom okrugloga stola: "Globalizacija i antiglobalizacija u kulturnom kontekstu". Kako je to bila i prigoda upoznati se s kolegama iz susjednih zemalja mahom Srednje Europe, naumili smo se prvo predstaviti, tko smo i djto smo, jer u razdoblju socijalizma nismo badj mogli kontaktirati te smo kao susjedi bili izolirani. Htjeli smo redji kako smo osnovani i kako smo djelovali prije demokratskih promjena, no i to koje smo probleme imali u vrijeme osamostaljivanja s obzirom na nadj specifidjan put tijekom Domovinskoga rata. Jednako smo odjekivali i od kolega, djeljni upoznavanja s radom i izgledom djasopisa u susjedstvu. Bojali smo se politikantskog "naklapanja" djto jest globalizacija, odnosno antiglobalizacija, jer je to tema za druge, najprije politidjare, a radovali smo se, primjerice, sociolodjkim analizama kolega. Ipak, nas je vodila ideja prvoga takvog skupa - djto je spomenuti u djirim europskim prostorima i bio - gdje se uvijek ostaje na razini upoznavanja i osnovnih postavki za daljnje susrete, tim vidje djto Pula ima i djasopis i sajam, dakle odlidjne perspektive. U nadi kontinuirana rada, za podjetak smo, dakle, iznijeli svoju nominaciju...

Nakon djto se rudjenjem Berlinskoga zida Srednja Europa polako vradja u gradjansko drudjtvo, i njezina kultura djeli ponovno biti otvorenom. Oslobodjenjem od ideologije zatvaranja i pozicije jedne misli, kultura zemalja u tranziciji, kako se to danas kadje, vapi za kontaktima koji su izgubljeni i raskidani okupacijama jedne pa druge ideologije iskljudjivosti. Stvaranjem nove mredje neposrednih i virtualnih "attachmenta", kulture Srednje i Zapadne Europe dobivaju novo lice. Ponovno se ispreplidju raznolikosti i prepoznaju slidjnosti. Ovaj skup urednika nekih europskih srodnih djasopisa, vjerujem, ima izvoridjte u razlozima koje navodim.

Da bih dodjao do danadjnjeg polodjaja nadjega djasopisa "Knjidjevna revija", a u kontekstu o kojem sam govorio, morao bih ukratko redji kako je djasopis nastao i kakvo je mjesto imao tijekom dosad 43 godine postojanja, pa i u vremenu kada 'nije postojao'.

Izmedju dva svjetska rata, tijekom XX. stoljedja, u Osijeku su postojala djetiri dnevne novine na dva jezika (hrvatskome i njemadjkom), postojala je jaka tiskara "Divald" te Klub knjidjevnika. Kada se govori o tome nakladnidjki bogatomu vremenu, ono se mora uvjetno pohvaliti, odnosno mora se nadjelno znati o tehnologiji tiskarstva u olovu, djto se u usporedbi s danadjnjim stolnim nakladnidjtvom djini pretpovijesno dalekim.

No, poslije Drugoga svjetskog rata olovo je razmjerno brzo 'utihnulo', ne samo ono orudjano, vedj i ono tiskarsko.

Tek podjetkom djezdesetih , todjnije 1961. godine prodjloga stoljedja, intelektualci u Hrvatskoj pokudjavaju se osloboditi tereta Drugoga svjetskog rata, osobito onoga ideolodjkog usred jugokomunistidjke vladavine, i ponovno se diljem Hrvatske osnivaju Pododbori Matice hrvatske - najstarije kulturne institucije hrvatskoga naroda - kao kulturne ustanove koje su pokrenule pionirsku zadadju duhovne obnove usred tada u svakom smislu siromadjnoga vremena. Intelektualce najprije okuplja uglavnom pisana rijedj i nakladnidjtvo. Iste godine u nekim se vedjim gradovima Hrvatske (Dubrovnik, Split, Zadar, Rijeka, Pula i Osijek) osnivaju djasopisi za kulturu i drudjtvena pitanja, kako je to djesto stajalo u njihovim zaglavljima. U Dubrovniku se osniva istoimeni djasopis "Dubrovnik", u Splitu "Mogudjnosti", u Zadru "Zadarska revija", u Rijeci "Dometi", u Puli "Istra" (danas je to drugi djasopis, "Nova Istra"), a u Osijeku "Revija" (od 1991. to je "Knjidjevna revija").

U vrijeme osnivanja tih djasopisa, izdavadjka djelatnost izvan Zagreba, a u spomenutim sredinama, bila je gotovo na nuli. U Osijeku je prva zbirka pjesama, nakon Drugoga svjetskog rata, izidjla 1959. godine, a onda idudja tek 1961. godine. Bilo je godina tijekom toga desetljedja i bez ijedne knjige literarnog sadrdjaja. A bilo je godina s jedva dvije do tri knjige, i bilo je to sve. Desetak knjiga u deset godina!? No, osjedjki je djasopis tada odigrao ulogu okupljanja intelektualaca, pisaca i drugih kulturnih djelatnika. U podjetku bili su to vedjinom intelektualci iz grada Osijeka, a kasnije i regije - Slavonije i Baranje, pa iz cijele Republike Hrvatske, a onda i iz raznih kulturnih sredina ondadjnje drdjave, Jugoslavije. djasopis je pratio sva knjidjevna i drudjtvena zbivanja u drdjavi. Oko djasopisa u Hrvatskoj okupljale su se razlidjite intelektualne struje i pokudjavala su se oblikovati razlidjita midjljenja; naravno, to se nije zbivalo u uvjetima demokracije, a tko bi drugadjije mislio i djelovao, djesto bi na koncu bio izopdjen iz djasopisa koji bi se (djasopis) naposljetku vratio uobidjajenoj kolotedjini. To se dogodilo s "Paxisom" u filozofskim krugovima, a u mnogim literarnim djasopisima osobito u doba potpisivanja Deklaracije o nazivu i polodjaju hrvatskoga knjidjevnog jezika koncem 60- -ih. Vrhunac utjecaja i pritisaka jedne ideologije bila je 1971-72. godina, kada je rad MH zabranjen, a njezini, Matidjini, djasopisi predani u ruke novih urednidjtava. Ta nova urednidjtva trebala su zatomiti nacionalnu obojenost djasopisa, djto se pokazalo "kratkom pamedju" ondadjnjih komunistidjkih politidjara. Bez otvorenosti, raznolikosti i demokratidjnosti nije se moglo odrdjati stanje u kulturi, a naravno ni u cijelome drudjtvu. Ipak, sedamdesetih godina razvija se nakladnidjtvo zahvaljujudji razvoju tehnologije tiskarstva, usto bilo je i sve vidje visokoobrazovanih ljudi, osniva se Sveudjilidjte u Osijeku; naravno, to znadji da se i djasopis razvijao u istome smjeru.

"Revija" u Osijeku donosi prijevode s njemadjkoga, engleskog i francuskog, dakle nove tekstove iz knjidjevnosti, teorije knjidjevnosti, lingvistike i semantike.

No, o nadjim susjedima iz Srednje Europe nismo znali gotovo nidjta, uostalom kao ni oni o nama. Osamdesetih se godina umnodjava djtodjta iz ranijega desetljedja, razvija se tiskarstvo i nakladnidjtvo, a mladi intelektualci, pisci, osobito tzv. quorumadji, donose ideje otvaranja i sve su djeljniji potvrde vlastita nacionalnog, ali i europskoga svog identiteta. No i djasopis "Revija" u Osijeku dodjivljava farsu. Krajem osamdesetih, kada crvena ideologija jednoumlja ipak slabi, glavni urednik djasopisa postaje sekretar tzv. gradskoga 'Komiteta' (vodedje tijelo Saveza komunista Hrvatske / Jugoslavije na gradskoj razini, op. ur.). djasopis koji u podnaslovu kao djanrovsku odrednicu ima kulturu, prije svega knjidjevnost, tako ideolozima i politidjarima ostaje vadjnim prostorom za nadzor midjljenja.

Tek 1990. godine, dakle trideset godina od svoga osnutka, "Revija" dobiva svoj identitet. A poslije Domovinskoga rata i svoju gradjansku ulogu. Godine 1991. godine "Revija" dobiva djanrovsko odredjenje pridjevkom 'knjidjevna', pa podjinje izlaziti pod naslovom "Knjidjevna revija". No, prvih godina novo urednidjtvo dobiva i nove zadadje. Naime, ne modje se uredjivati djasopis dok se ne obrane slavonski gradovi i samostalna drdjava, napadnuti u srpskoj agresiji. Urednidjtvo tih godina, 1991. i 1992., objavljuje samo dokumente o razaranju Osijeka i drugih slavonskih gradova. Nakon objavljivanja djetiri sveska takvih dokumenta - djto pisanih, djto slikovnih - urednidjtvo se vradja tzv. mirnodopskom uredjivanju djasopisa.

U devedesetim godinama "Knjidjevna revija" pokudjava se povezati sa susjednim srednjoeuropskim gradovima, kulturama i knjidjevnicima. Prvu vezu uspostavljamo s Pedjuhom i Budimpedjtom, zatim s Bratislavom, Poznadjom, Tuzlom, Sarajevom, Mariborom. U novije vrijeme djine se prvi takvi koraci prema Subotici i Novom Sadu. Urednidjtvo razmjenjuje tekstove sa slidjnim djasopisima i slavistidjkim katedrama na filozofskim fakultetima. Suradnja u prevodjenju i razmjeni tekstova prodjirila se do razine razmjene prijevoda autordj i knjiga. Tek takvom suradnjom prevedeni su osjedjki pisci na madjarski, slovadjki i slovenski jezik (djto u djasopisima, djto kao zasebne knjige), a vrijedi i obrnuto. Dakle, osjedjka "Knjidjevna revija" proteklih je deset godina prodjirila svoj krug djelovanja na srednjoeuropsku regiju i povezala kulturu grada Osijeka sa susjednim gradovima kao djto je to nekad, u vrijeme tzv. gradjanskoga drudjtva krajem 19. st., bilo djesto i uobidjajeno. Novi projekt suradnje jest objavljivanje u Osijeku tijekom 2003. antologije suvremenoga madjarskog pjesnidjtva na hrvatskome jeziku, te u Pedjuhu objavljivanje antologije suvremenoga hrvatskog pjesnidjtva na madjarskome jeziku.

Dakle, govoriti kao politidjari o globalizaciji, djini mi se preranim, jer mi se u Srednjoj Europi tek ponovno upoznajemo.

Pitanje jesmo li za globalizaciju, podsjedja me na referendumsko pitanje iz 1990. jesmo li za samostalnu Hrvatsku. A zapravo bi pravo pitanje bilo: za kakvu smo globalizaciju? Mi koji smo se tek nedavno izborili za samostalnu drdjavu, osjedjamo 'fobiju' dominacije tzv. velikih naroda, a globalizacija koja se nudi upravo je takva. Nama se djini kako dje Zagreb, u okolnostima koje vladaju i odnosima djto se nasludjuju, prema Strasbourgu biti u jednako podredjenu polodjaju kao nekada prema Bedju.

Kako mi u Hrvatskoj jodj mnoge stvari nismo uredili ni pospremili unutar svoje kulture, mislim da nam je najprvo to udjiniti, a neka politidjari spremaju obveze spram Europe. Naime, dok su nadji 'regionalni' djasopisi tek sada opet dosegnuli gradjansku razinu i ostvarili neke srednjoeuropske veze, u nadjemu je 'sredidjtu', Zagrebu, dodjlo do politidjke polarizacije u kulturi pa i u djasopisima. Mogu niknuti novi djasopisi s politidjkim predznacima, lijevo - desno (svejedno jesu li posrijedi i samo nijanse!); oni dje dapadje nastati i nastaju, a mi se toga pladjimo, jer dje to biti na djtetu drugih djasopisa u vedjim hrvatskim gradovima po regijama. djto znadji globalizacija, kad mi u Hrvatskoj nismo razjasnili uloge i vadjnost regija?! Tek dje se ustanoviti regije u Europi, a mogudje je da u sveopdjoj globalizaciji i jedan Zagreb bude tek regionalni europski grad.

Ukratko, planetom ne bi trebalo upravljati iz pojedinih sredidjta modji, vedj bi se planet, uvadjavajudji stvarnosti drdjavnih granica, trebao sastojati od niza regija, i tek takva bi nam planetarizacija odgovarala.

Published 2003-09-29