Genova i nasilje

U Genovi su ponovno eskalirali pokušaji kriminalizacije protivnika gospodarske globalizacije. Makijavelistička računica Berlusconijeve vlade sastojala se u odobravanju pustošenja čitavih gradskih četvrti kako bi na kraju odgovornost prebacila na stotine nenasilnih organizacija koje su se okupile za Genova Social Forum. Pokušaj je propao jer se našlo dovoljno dokaza suradnje policije s grupama Crnog bloka. Cijena je pak bila previsoka: jedna osoba mrtva, više od 600 ranjenih. Berlusconi se svojski zauzeo za svoje kolege iz G8-zemalja, koji su ga onda i branili. Odluke donešene u Genovi jasno ukazuju na to da su nade oko 200.000 prosvjednika u Genovi i dalje bile uzaludne. Na to prije svega ukazuje odluka da se na sljedećoj konferenciji u studenome u Kataru (tekst anticipira dogadjaj, op. ur.) postigne liberalizacija medjunarodne trgovine, što u Seattleu nije uspjelo.

Tim pitanjem bave se transnacionalna poduzeća, vlade, tijela Europske zajednice, medjunarodne institucije: što se može učiniti kako bi se diskreditirali, oslabili, izmanipulirali "protivnici globalizacije" te kako je moguće uništiti njihove organizacije? Bez obzira gdje gospodari univerzuma slave svoju veliku misu - jučer u Seattleu i Pragu, danas u Genovi - medjunarodni gradjanski pokret je na licu mjesta da bi uništio spektakl. Prošlo je vrijeme kada su "glavni pokretači" u miru mogli odlučivati o daljnjoj sudbini čovječanstva. U lipnju 2001. godine otkazali su čak jedan važan sastanak Svjetske banke u Barceloni.

Najpoznatije oružje u arsenalu protivničke strane je angažiranje policije i kaznenopravni progon. U travnju je u Quebecu proljeće više mirisalo na suzavac, nego na cvijeće. Prema službenoj brojidbi, redarstvene snage ispucale su 4.709 granata protiv prosvjednika koji su izašli na ulice, prosvjedujući protiv planirane Panameričke slobodne zone (Free Trade Area of the Americas, FTAA).^[1] Čak je istražno povjerenstvo, koje je Zemaljska vlada Quebeca angažirala isključivo tim povodom, smatralo da je povrijedjeno načelo razmjernosti.

U Europi se posljednjih mjeseci pokazalo da primjena nasilja i metode manipulacija očito dostižu novi stupanj. Već u povodu akcija glede Svjetske konferencije petnaest šefova država i vlada Europske zajednice u Göteborgu, švedska policija nije oklijevala protiv prosvjednika upotrijebiti oštro streljivo. Kada su planirane manifestacije i demonstracije protiv konferencije Svjetske banke, 22. srpnja, nakratko, nakon izostanka zastupnika Svjetske banke, pretvorene u slavlje, na kraju mirovnog prosvjednog pohoda, nekolicina se namještenika policije u civilu počela ponašati bučno i neobuzdano kako bi svojim uniformiranim kolegama pružili izliku da udare na njih.

U Genovi je policija išla još dalje: jedna osoba mrtva, više od 600 ranjenih, stotine proizvoljnih uhićenja. Ovdje se prije svega radilo o jasnoj političkoj namjeri manipulacije. Postoje izjave svjedoka po kojima su institucije radile na zajedničkoj stvari s provokatorima Crnog bloka, koji su odgovorni za pustošenje ligurijskoga glavnog grada.^[2] Kako se prosvjednici nisu dali obeshrabriti prisilnim mjerama, uključene su institucije za kazneno gonjenje. Jedan voditelj društva Ruckus Society^[3], koje je u Seattleu ponudilo radne skupine za uvježbavanje nenasilnih tehnika demonstriranja, uhićen je na ulici dan nakon prosvjeda protiv Stranačkog dana republikanaca u Philadelphiji. Namjesnik policije, koji ga je šest sati preslušavao, javno je priznao da je imao uputu "u protokol napisati što više sranja".^[4] Na kraju je došlo do 13 točaka optužnice, što se sumiralo, uz jamčevinu od milijun dolara - s obzirom na neznatne zakonske prijestupe, jedinstvenim postupkom u pravnoj povijesti SAD-a. Proizvoljna uhićenja i zlostavljanja uhićenika, pokušaji zastrašivanja i "preventivno" zatvaranje mjesta okupljanja - to su uobičajeni zahvati kada se sastaju protivnici liberalne globalizacije. Dokazi za to nalaze se na različitim web-stranicama neovisnih informacijskih centara Indymedia^[5], koje u Washingtonu smatraju jako uznemiravajućim. Na dan velikih demonstracija u Quebecu protiv Panameričke slobodne trgovačke zone, kod Indymedie u Seattleu pojavilo se nekoliko službenika FBI-a i američkih tajnih službi koji su imali zahtjev za pravnom pomoći kanadskih organa. Zahtijevala su se imena i e-mail adrese svih surfera koji su u posljednjih 48 sati posjećivali web- -stranicu - nekoliko tisuća osoba. Nedvojbeno je bilo da se takvim postupanjem krše prava zajamčena Ustavom Sjedinjenih Država.^[6]

Čuvari reda koji pravo gaze nogama

Talijanski karabinjeri koji su u noći od 21. na 22. lipnja 2001. upali u alternativni medijski centar u Genovi, uopće nisu trebali tražiti nikakvu pravnu pomoć. Htjeli su se domoći slika koje bi zorno ukazale da su u skupine koje su "se bučno i nasilno vladale" ubačeni policajci.

I europske su institucije spremne na samovoljno i širokogrudno tumačenje zakonskih akata. Tako se dogodilo i u studenom 2000. godine kada su se šefovi država i vlada sastali u Nici kako bi u povodu završetka višegodišnje konferencije vlada, kumovali krštenju novog ugovora. Za 1.500 Talijana uskraćen je ulazak u Francusku, iako su imali važeće karte i besprijekorne isprave. I švicarske institucije, koje nisu vezane uz Šengenski sporazum, nisu imale nikakvih skrupula nekoliko tjedana kasnije, u siječnju 2001. godine, kada su blokiralie sveukupne prilazne putove u Davos i kada su cijelu regiju pretvorile u zatvorenu vojnu utvrdu kako bi jamčile odvijanje Svjetskoga gospodarskog foruma, bez zapreka. Talijanska vlada je, bez dugog premišljanja, stavila Šengenski sporazum četiri dana van snage, sve u nakani sprječavanja demonstranta iz drugih zemalja da dodju u Genovu. Moglo bi se pomisliti da država, kao vlasnik legitimnog monopola na nasilje, sada zahtijeva i monopol na nelegitimno nasilje.

I ideološki protunapad takodjer je u punome tijeku. Odlučujuće pitanje glasi: Kako se nakon jednog fijaska, kao što je to bilo u Seattleu, mogu opet dobivati bodovi? Može se, na primjer, protivnika proglasiti "neprijateljem siromašnih". Metoda je omiljena kako u Financial Timesu , tako i u londonskom gospodarskom časopisu The Economist , jednako kao i u Svjetskoj trgovačkoj organizaciji (WTO) u Ženevi, čiji šef Mike Moore iskreno iznosi svoje mišljenje: "Od tih mi se demonstranata povraća" (izjava od 5. veljače 2001.). S druge strane Atlantika ljubimac medija, Paul Krugman, ekonomist sa Massachusetts Institute of Technology (MIT) ne može šutjeti. Za njega su "protivnici globalizacije vrlo uspješni radi li se o tomu da naškode ljudima i ciljevima, za koje se navodno zauzimaju". Quebeški bi demonstranti navodno, bez obzira na namjere koje su imali, bili sve napravili kako bi siromašne učinili još siromašnijima"^[7]. U isti rog u medjuvremenu je puhao i George Bush koji je u jednom intervjuu u Le Mondeu (od 9. srpnja 2001.) izjavio: "Demonstranti osudjuju ljude na život u bijedi".

Daljnji argument je dao The Economist već nakon WTO-konferencije u Seattleu. S obzirom na uspješnu mobilizaciju, časopis je izjavio da nevladine organizacije predstavljaju "opasno premještanje moći" jer te grupe, koje nitko ne bira, nikome nisu dužne polagati račune. Taj navodni nedostatak legitimiteta gradjanskog pokreta od trenutka je objavljivanja Geneva Business Declaration u rujnu 1998. postao lajtmotiv u komentarima gospodarstva. U završnom dokumentu ICC Geneva Business Dialoguea, na koji su se pozivali glavni tajnik Ujedinjenih naroda i tadašnji predsjednik Medjunarodne trgovinske komore (ICC) Helmut Maucher, preporučuju "oporbenim skupinama koje vrše pritisak" da najprije ispitaju svoj legitimitet. Inače je potreban pravilnik "koji odredjuje njihova prava i obveze. Gospodarstvo se naviklo suradjivati sa sindikatima, udrugama potrošača i drugim skupinama koje djeluju odgovorno, posjeduju vjerodostojnost, koje su transparentno organizirane i koje javnosti polažu račune. Te organizacije mogu zahtijevati da ih poštujemo. Ono protiv čega se mi okrećemo jesu skupine koje postaju sve brojnije, koje ne prihvaćaju niti jedan od tih kriterija samodiscipline".

Na to se nadovezuje i treća taktika: neprekidno ponavljanje tvrdnje "gradjanski pokret širi besmislice". Tu je riječ o "dezinformaciji", "otvorenim lažima" i "čistoj nesuvislosti", od "oportunističkog" ponašanja do neodgovornog "stvaranja panike". Tko govori takove gluposti, izjavljuje Thomas Friedman iz New York Timesa, zaslužuje samo "prezir" i "par pljuski".^[8] Financial Times u medjuvremenu prijeteći izjavljuje: Želi li se zaustaviti prodor protivnika globalizacije koji žele zlo, "vrijeme je da im se postave jasne granice".^[9] Ali što učiniti, ako se "samodisciplina" partout ne želi uspostaviti, ako se bezbrižno prelaze "jasne granice", ako protivnici i nadalje "šire gluposti"? Neki i o tomu već razmišljaju.

U ožujku 2000. godine Cordell Hull Institute organizirao je u Washingtonu^[10] zasjedanje (koje bi trebalo služiti poticanju slobodne trgovine) pod naslovom "Poslije Seattlea: Nova dinamika za WTO". Od oko 50 sudionika medju visokim dužnosnicima, (bivšim) ministrima, savjetnicima poduzeća i poslanicima, sudjelovala su samo dva zastupnika iz okruženja nevladinih organizacija. Jedan od njih, Bruce Silvergalde, bio je tako užasnut onime što je čuo da je svoje dojmove objavio na internetu.^[11] Skup se nije bavio Svjetskom trgovinskom organizacijom, već pitanjem kako bi se gradjanski pokret moglo najdjelotvornije neutralizirati. Bivši ministar trgovine M. Thatcher, Lord Parkinson, otvorio je diskusiju prijedlogom da se buduća zasjedanja WTO-a ne održavaju više na američkom tlu jer se tamo prosvjed može organizirati odveć lako. Zastupajući isto mišljenje, Clayton Yeutter, bivši američki ministar poljoprivrede, izjavio je da se mjesta održavanja trebaju birati s obzirom na to koliko "mogu jamčiti sigurnost i red". Osim toga, mjesto održavanja trebalo bi objaviti što je moguće kasnije kako bi se "aktiviste učinilo nesigurnima".

Brazilski ministar vanjskih poslova bi sljedeće zasjedanje WTO-a najradije održao "nasred pustinje" ili na "brodu za kružna putovanja". Njegova će želja, po svemu sudeći, biti uslišena: konferencija WTO-a u studenom 2001. godine održana je u Kataru, a za konferenciju G-8 u Genovi zaista je razmatrana ideja o brodu. Uz pljesak, ministar je naposljetku održao strastveni govor u slavu dječjeg rada u svojoj zemlji: klinci konačno pridonose obiteljskom prihodu kada s obronaka vuku vreće ugljena do obližnje čeličane. Jedan visoki američki dužnosnik potaknuo je zamisao da se "nevladinim organizacijama daju druga mjesta za igranje": oni bi se trebali, na primjer, radije baviti Medjunarodnom organizacijom rada (ILO) - koja ne posjeduje nikakvu moć. Nekom drugom američkom dužnosniku stalo je do "oduzimanja legitimnosti nevladinim organizacijama": dotične se zaklade moraju dovesti do toga da im se zatvore izvori novca - izgrednici bi onda već obustavili svoje aktivnosti.

I doista se u politici raspodjele vodećih američkih zaklada može zamijetiti vidljiva promjena - iz kojih razloga, ne zna se. Kako se čulo iz povjerljivih izvora (koji žele ostati anonimni), "misaone tvornice" i organizacije koje su prema globalizaciji usmjerene kritički, lišavaju se mogućnosti djelovanja. U velikim zakladama predsjednici odnedavno osobno nadziru politiku podjele novca, umjesto referenata koji su u prošlosti financirali grupe iz "Seattle kompleksa". Sredstva Fordove i Rockefellerove zaklade sada prvenstveno idu protustrani Think Tanks, kao Economic Strategy Instituteu koji vodi bivši savjetnik Ronalda Reagana i čiji se popis donacija čita kao Who's Who transnacionalnih američkih koncerna.^[12] Daljnje djelotvorno oružje kojim gospodarstvo raspolaže jesu elektronska sredstva nadziranja. Poduzeće Ewatch^[13] zorni je primjer sposobnosti kapitalizma da iz sveg i svakoga izvuče korist, čak iz djelatnosti svojih protivnika. Za paušalni iznos od 3.600 do 16.200 dolara godišnje, podružnica jednog public-relations poduzeća za svoje klijente skuplja sve, što se o njima širi preko mreže i pri tome pregleda do 15.000 mailing-lista i 40.000 newsgroupa. U svojoj promidžbenoj poruci tvrde: "S nama možete pratiti konkurenciju, državne ustanove za reguliranje, aktiviste i druge čimbenike bitne za posao". Što tu još znači nekoliko tisuća dolara!? Nakon ovog pogleda na arsenal protustrane, moglo bi se doći u iskušenje reći: Tako je to u ratu. Pa ovime se samo pokazuje da akcije protivnika globalizacije na nešto djeluju, inače se "gospodari svijeta" ne bi tako intenzivno njima bavili. Ali pritom se ne smije zanemariti činjenica kakvu važnost medjunarodni kapital pridaje sadašnjim konfliktima. Nikada dosad nije tako jasno pokazao svoju mržnju prema demokraciji. Nijedna cijena mu nije previsoka da učvrsti legitimitet svoje vladavine dok još nije kasno. Izbor Geogea Busha i Berlusconija registriran je zasigurno sa zadovoljstvom. Ali socijalni pokreti moraju shvatiti da se od sada kreću miniranim područjem.

• ^[1] Uz to: Dorval Brunelle, Od Aljaske do Ognjene Zemlje, Le Monde diplomatique, travanj 2001.
• ^[2] Svećenik, don Vitaliano Della Sala, izvješćuje da je vidio članove Crnog bloka kako izlaze iz jednog grupnog vozila karabinjera. Vidi: La Repubblica, 22. srpnja 2001.; Le Monde, 24. srpnja 2001. Vidi takodjer: Johann Hari, "The Failure That Led to Carlos Death", New Statesman, 30. lipnja 2001, str. 10 f.
• ^[3] Bruno Basini, "Avec les maquisards anti-mondialisation", L'Expansion (Paris), lipanj 2001
• ^[4] Osobno priopćenje Johna Sellersa.
• ^[5] Vidi www.germany.indymedia.org i glavnu stranicu www.indymedia.org .
• ^[6] Novinsko priopćenje Seattle Independent Media Centera, od 27. travnja 2001.
• ^[7] P. Krugman, "Why Sentimental Anti-Globalizers Have It Wrong", International Herald Tribune, 23. travnja 2001.
• ^[8] , 19. travnja 2000.
• ^[9] Financial Times, 19. travnja 2001.
• ^[10] Cordell Hull Institute pripada američkim partnerima zavoda - Institut Frandjais de Relations Internationales (Ifri.)
• ^[11] Bruce Silverglade (Center for Science in the Public Interest), "How the International Trade Establishment Plans to Defeat Attempts to Reform the WTO", 5. travnja 2000.; prilog u www. Vidi: www.mindfully.org/WTO/WTO-Secrets-Bruce-Silverglade.htm
• ^[12] Na web-stranici instituta (www.econstrat.org ) može se pročitati koje su studije o medjunarodnoj trgovini pomagale Fordova i Rockefellerova zaklada.
• ^[13] EWatch, sa sjedištem u Dallasu, odjel je PR Newswire. Vidi: www.ewatch.com.

Published 2003-04-16

Original in French
Translation by Marieta i Kristina Djaković
Contributed by Nova Istra
© Nova Istra